nedelja 8. jun 2008.
RSS

U TROLAMA JE SPAS!

Bivši trgovac, a sada seljak i vođa Nove Vojvodine Ratko Konstantinović prodaje svoju partiju koja se zalaže za čist vazduh, čistu vodu i čist kapital - japanski

Vođa partije Nova Vojvodina zakazuje mi sastanak u pola devet ujutru ispred „Šumatovca“.

Zove se Ratko Konstantinović, Banaćanin je, Pančevac. Nekada je radio kao trgovac. Sada je seljak i vlasnik stranke. Čulo se za njega kada je ponudio partiju na prodaju.

Kaže da je to bio dobar marketinški potez. Da li je partija prodata ili nije, ne zna se. Ne otkriva, sem da će na čelu partije sada biti Šumadinac. Da će se partija zvati Nova Vojvodina i Šumadija.
Partija se zalaže, pre svega, za čist vazduh, čistu vodu i čist kapital - japanski.
Da svako domaćinstvo ima dva cevovoda: jedan za tehničku, drugi za pijaću vodu.
Najveću uštedu i najbolju ideju vidi u zameni autobusa na putevima Srbije - trolejbusima.

- Novu Vojvodinu sada će voditi Šumadinac. Možete staviti naslov: Šumadinac preuzeo Novu Vojvodinu - kaže.

- Ja ne bih ni išao u Evropsku uniju. Pravi kapital će doći u Srbiju, japanski kapital! Ni Evropska unija ni Amerika neće dozvoliti japanskom kapitalu da uđe. A to može da se odradi ispod žita, što kažu Banaćani, i da se ovaj kapital dovede u Srbiju. Nama je potrebno da neki domaćin uđe u Srbiju, a ne ovaj da rasipa. Ko zna koji će kapital ući na kraju?! Govori se i ovo i ono, i šta ja znam. Meni to ništa ne miriše na dobro. Ja bih ukinuo ovaj cirkus privatizacije. Vratio nazad sve privatizacije koje su završene. Gde je direktor kupio firmu, taj bi išao odmah u zatvor. Bez razgovora, bez suđenja, bez ičega. Pokrao firmu, pa pasle je kupio! To mi nije jasno! Ta privatizacija neće biti na dobro. Sigurno neće! Ali nema mudrosti ovde da se dovede takav kapital koji će Srbiju da izvuče. Jer, nama vrlo malo treba da bismo krenuli. Imamo hranu, imamo zdravu vodu, imamo naftu. Našu naftu da koristimo!
- Dovoljna je ova ušteda: da se deset, dvadeset hiljada autobusa u Srbiji prebaci na trole. Samo međunarodne linije da ostanu. A mrežu napraviti, to je posao za jednu dobru firmu koja bi radila elektromotore, radila mrežu. Lepo, vrlo jednostavno. Linija pored puta. Znači, s trolom u dvadeset prvi vek.

- Je l’ vi znate da je u Sloveniji opstalo deset posto pčela? A kad nestanu pčele, nestaće i narod. Pčele su izdržljivije od ljudi. Paradajz više ne rađa u Sloveniji. To isto da znate! Ja idem sada za Ljubljanu opet. Oni su u panici, Evropska unija isto. Naročito taj deo dole, Austrija, Slovenija. Mađari su isto ugroženi od auspuha. Auspuh je ubistvo. A zašto ne sa trolom? Trola je spas za celu naciju. Ceo svetski poredak. Spas naroda. Bolje ići trolejbusom još nekoliko stotina godina, nego ići avionom još dvadeset godina. I tu je kraj svima. Ne samo nama nego svima.
- Sto puta sam pisao Ministarstvu za ekologiju i niko nije odgovorio. Primio me je jedino ministar za rad Lalović: „Kako da ti pomognem kad nije moj resor?“, kaže. Onda, dok je bio Mile Isakov, on me je primio. Ali ništa nije mogao uraditi. On je tražio da mu damo te elaborate. Nepovratna sredstva od svetske ekološke organizacije Srbiji bi donela mnogo. Pazite uštedu: dva miliona litara dnevno. To je dva miliona evra, i više. To je ceo penzioni fond godišnje. Ekologija koja će spasti ceo narod. A zašto mi ne bismo imali nešto da krene odavde? I Tesla je odavde krenuo. Što bi neko išao u svet da bi to ostvario? Treba ovde početi - trole koje jure Srbijom - to je spas! Treba Srbija da ima koristi od toga i ovaj svet koji ovde živi..

BANAĆANI OBRALI ZELEN BOSTAN

- Moji Banaćani i ja obrali smo zelen bostan. Ali sad totalno! U Banatu se proizvodi samo kukuruz i žito, to je strateški proizvod. Ova država uzme i nikad ne plati to na vreme. Čak i ne plati nekome. A oni žive od tog osnovnog proizvoda. Slabo se bave stočarstvom. Kod nas u Banatu slabo baštovana ima. To je proizvod koji može da im donese pare za opstanak. Kad se žito skine s njive, ne možeš ni pare da izvučeš, ni hleb da kupiš svojim rođenim parama.