petak 27. novembar 2009.
RSS

Gladni anđeli

Baka Šarika Požar brine o troje unučadi s penzijom od 8.000 dinara. Kaže da je u dugovima do guše

KIKINDA - Već dve godina Šarika Požar (67) iz Sajana kod Kikinde u memljivoj kući sama se bori da prehrani unuke - Janoša (13), Ivanu (12) i Nikoletu (8), koji su više gladni nego siti. Ovoj kao anđelima lepoj deci majka je umrla a otac se propio, napustio ih i ponovo se oženio.

Šarika je morala da preuzme brigu o skromnim i tihim unucima, koji su zbog zlehude sudbine i sirotinje odrasli pre vremena.
- Od jedne dobre žene iz sela juče sam na veresiju uzela deset jaja i pile. Zbog besparice unucima meso spremim samo nekoliko puta u toku meseca. Izdržavamo se od penzije od 8.000 dinara. U dugovima sam do guše. Za struju dugujem 12.400 dinara, a za vodu 2.300. Uglavnom jedemo krompir. Pre neki dan pozvala me telefonom ćerka, koja s porodicom živi u Tavankutu. Pita: "Mama, kako si?" Sine, celu noć sam plakala. Deci sam za večeru ispekla tri jajeta, za svakog po jedno, a onda izašla u dvorište i pustila suze - poverava nam se nesrećna žena.

Teška vremena za Šariku nastupila su kad joj je preminuo suprug, a godinu dana nakon toga i snajka. O Nikoleti je počela da se brine kad je devojčica imala samo deset meseci.
- Oni su divna i poslušna deca, dobri đaci. Kikindski Crveni krst pomaže nas paketima hrane i odeće, a unuci u školi užinu dobijaju besplatno. Srce je od tuge htelo da mi iskoči kad je Nikoleta donela polovinu svoje užine i rekla: "Evo, baba, da i ti probaš." Suzdržavajući se od plača odgovorila sam: Nemoj sine da mi nosiš, samo jedi da mi porasteš. Ima onih koji mi kažu da decu dam u Dom ako ne mogu da se o njima staram. Dok sam živa, to neću uraditi - obećava Šarika.
Dok se kao pilići privijaju uz baku, Janoš i Ivana pričaju da majku Slavicu pamte po dugoj kosi i smeđim očima.

- Baki pomažemo jer se bojimo da se ne razboli. Šta bismo onda. Imamo samo nju. Kad odrastem, volela bih da budem nastavnica srpskog jezika. Ako ne uspem, biću kao tetka frizerka. Janoš bi u kuvare, a naša sestrica da bude trgovac. Maštam da mi Deda Mraz za Novu godinu donese kompjuter ili košarkašku loptu - tiho priča Ivana.

Janoš skromno kaže da bi se zadovoljio patikama, jer trenira košarku. Jedne već ima, ali mu je leva veća od desne. Nikoleta ćuti. Baka kaže da bi njenu mezimicu, rođenu 19. decembra, na Svetog Nikolu, najviše obradovao bicikl.

Majmuni jedu banane

- Kad bi, dok je bila mlađa, Nikoleta zatražila da joj kupim banane, morala sam da je lažem da to voće jedu samo majmuni. "Pa šta ima veze što ih samo majmuni jedu", znala je da mi odgovori Nikoleta - priča baka Šarika, koju polako izdaje zdravlje, ali i dalje, kako bi zaradila koji dinar, čisti po selu tuđe svinjce i kokošinjce.

Pocepani krov i šporet

- Nedostaju nam ogrev, hrana, televizor, novac... Krov prokišnjava. Zidove kuće podupiremo letvama. Rupu nad peći popunjavam blatom svaka dva, tri dana da bismo se grejali. Šporet dimi, pa uveče ne ložim. Bojim se da mi se deca na spavanju ne uguše. Boga molim samo da budu zdravi. Otac ih je ove godine video tri puta. Kakvog li je srca kad je mogao da odbaci rođenu decu - neutešna je starica.

   

Komentari

kako moze da se pmogne ovim jadnim ljudima? dajte neki racun ili adresu.

dajte neko ziro racun da se pomogne ovoj zeni i deci

Sasa , poziv za vas, dajte adresu,telefon i ziroracun ove divne zene da svako od nas koji saosecamo uplatimo neki dinar, bar da deca ne gladuju. Tesko je citati ovako nesto i ostati miran.

Napisite broj ziro racuna za pomoc ovim ljudima. Jos uvek ima ljudi koji su spremni da pomognu drugima iako i oni nisu bas u zavidnoj situaciji, za razliku od onih koji imaju i previse.
Hvala.