Svedok: Kušner znao za trgovinu srpskim organima!

Slučaj žuta kuća

Svedok: Kušner znao za trgovinu srpskim organima!

Crna Hronika -
Ignorisana najmanje tri izveštaja o trgovini ljudskim organima na severu Albanije

BEOGRAD – UNMIK je prvi izveštaj o trgovini ljudskim organima primio u jesen 1999. godine, ali međunarodna policija nije pokrenula istragu, a dok je Bernar Kušner koji je tada bio na čelu UNMIKA ikao tvrdi da se to nije dogodilo redovno je dobijao informacije o organizovanom kriminalu na Kosovu i Metohiji, tvrdi jedan od nekadašnjih šefova UNMIK policije, Kanađanin Stju Kelok.

Tajne operacije OVK pale su u zaborav do jeseni 2008. goidne kada je Karla del Ponte bivša tužiteljka Haškog Tribunala objavila svoju knjigu

"Lov: Ja i ratni zločinci" u kojoj se navodi da je 1999. godine od novinara saznala da je oko 300 Srba i nealbanaca "zarobljeno i odvedeno u Albaniju, gde su im vađeni organi".

Navodi Karle del Ponte bili su povod za pokretanje istrage Saveta Evrope, koju je vodio Dik Marti.

Izvestilac SE je identifikovao najmanje šest pritvorskih jedinica na teritoriji Albanije, koji se prostiru na području od mesta Cahan, u podnožju planine Paštrik, na albanskoj granici, do obale Drača, na kojima su ilegalno držani zatvorenici kojima su, posle brutalnih egzekucija, vađeni organi.

Osobe bliske Tačiju optužene su da su, posle rata, tajno odvodile zatvorenike preko albanske granice, gde je, kako se navodi, nekoliko Srba ubijeno zbog bubrega, koji su prodavani na crnom tržištu. U izveštaju se sugeriše da Tačijeve veze sa kriminalom traju više od deset godina i da su njegovi najbliži saradnici iz tzv. Dreničke grupe, kasnije postali dominantna frakcija u Oslobodilačkoj vojsci Kosova.Jeziva priča o prebacivanju otetih Srba

Priča je počela da se raspetljava, pa je u javnost dospeo izveštaj UNMIK-a iz decembra 2003. godine, u kojoj se opisuje prebacivanja otetih Srba na sever Albanije.

Ti ljudi su zatočeni između juna i oktobra 1999. godine. U avgustu 1999. godine, neki od ovih zatočenika (24-100) su sa severa Albanije prebačeni u sekundarne pritvore (privatne kuće i industrijske komplekse) u srednjoj Albaniji, uglavnom oko Burela, koji se nalazi 110 kilometara jugozapadno od Kukeša.

Takođe, odvođeni su i u pritvore nedaleko od Piškopeje, 50 kilometara istočno od Burela, navodi se u izveštaju UNMIK-a.

Verodostojnost ovog dokumenta su potvrdila dva izvora u Haškom sudu i misiji UN na Kosovu. Haški tribunal nikada nije pokrenuo zvaničnu istragu o navodima iz izveštaja UNMIK-a.

UNMIK, dalje, navodi da su zatočenici koji su odvoženi u centralnu Albaniju ponovo prebacivani, sada u manjim grupama, do privatne kuće, južno od Burela, gde se nalazila improvizovana klinika. Na tom mestu, zatočenicima su odstranjivani organi, posle čega su umirali. Njihovi leševi su zakopavani u okolini.

Organi su transportovani do aerodroma Rinas, nedaleko od Tirane (oko 75 kilometara jugozapadno od Burela), i prebacivani u inostranstvo. Među ostalim zatočenicima koji su prebacivani do klinike u Burelu nalazio se i manji broj žena sa Kosova, iz Albanije i istočne Evrope. Poslednja isporuka zatočenika do klinike u Burelu je zabeležena s proleća ili početkom leta 2000. godine.

Ovaj izveštaj je zasnovan na razgovorima sa najmanje osam svedoka, Albanaca iz Crne Gore i sa Kosova, koji su bili pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova. Četvorica su direktno učestvovali u transportu najmanje 90 Srba i ostalih do pritvora u severnoj i srednjoj Albaniji. Od njih, trojica su isporučivali zatočenike u kliniku u Burelu, dvojica tvrde da su učestvovali u odnošenju leševa nedaleko od te kuće i jedan tvrdi da je učestvovao u transportu delova tela i organa do aerodroma "Rinas" kod Tirane. Nijedan nije bio direktan svedok medicinskih zahvata.

Prema njihovim izjavama, transport i medicinski zahvati izvođeni su uz znanje ili direktno učešće visoko i srednje rangiranih oficira OVK, kao i doktora sa Kosova i iz inostranstva. Operaciju su podržavale osobe sa vezama sa operativcima albanske tajne policije u vreme prethodnog mandata premijera Saljija Beriše. Poslednja isporuka zarobljenika sa severa Albanije u kuću u blizini Burela registrovana je 2000. godine.

Drugi dokument Unmika odnosi se na istragu iz februara 2004. godine. Istraga, kojoj su prisustvovalo obezbeđenje Haškog tribunala, tužilac iz Burela, lokalni policajci i prevodilac, trajala je dva dana, odnosno 4. i 5. februara 2004. godine, a izveštaj je predat mesec dana kasnije, odnosno 8. marta, navodi se u dokumentima u koje je Internet portal RTS imao uvid.

Prikupljeni dokazni materijal, odnosno plastična intravenska boca, špricevi, ambalaža od pilula, komad tkanine koji odgovara materijalu za izradu hirurških kombinezona, futrola za pištolj, špric i bočice raznih tableta. Ti dokazi su, kasnije, uništeni, piše RTS.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track