VERUJUĆI ILI POMODARSTVO? Autobusi GSP kao crkva, sve više ljudi se krsti u njima!
Foto: Nebojša Mandić

Lični čin

VERUJUĆI ILI POMODARSTVO? Autobusi GSP kao crkva, sve više ljudi se krsti u njima!

Društvo -
Smatram da je takav čin apsolutno hrišćanski. Onaj ko oseti potrebu da se na taj način, makar i samo na trenutak približi Bogu, ne čini ništa loše, objašnjava sveštenik Saša Đurđević

Činjenica je da se sve više ljudi krsti svuda. Nije važno da li se nalaze u crkvi, autobusu, na ulici, u kolima...svejedno je. Sve češće imamo priliku da "uhvatimo" naše sugrađane kako prolazeći pored zdanja kao što su hram, crkva ili manastir zastanu i prekrste se.

Postoje i oni koji u tom momentu tiho i za sebe izgovore kratku molitvu.

Pitanje koje se nameće je da li je to pomodarstvo, nekakav fenomen prihvaćen od većine ili je hrišćanski čin?"Smatram da je takav čin apsolutno hrišćanski. Onaj ko oseti potrebu da se na taj način, makar i samo na trenutak približi Bogu, ne čini ništa loše. Krst ima dve "linije". Horizontalna i vertikalna linija predstavljaju ljubav i simbolizuju ljubav prema Bogu", objašnjava sveštenik Saša Đurđević.Oni koji se prekrste u prevoznom sredstvu najbolje znaju zašto to rade, međutim, postoje oni kojima nije jasno zašto se ljubav prema Bogu iskazuje na taj način."Ne volim kada se ljudi krste u GSP. Nije mi jasno šta to uopšte znači. Smtram da se povezanost sa Bogom ostvaruje u crkvi, a ne na ulici ili autobusu", kaže Miloš Janković.S druge strane, Milica Dražić (32) uvek pokušava da pronađe opravdanje za ljude kada ih vidi kako se nasred ulice krste u blizini crkve."Svako od nas ima svoje muke. Nikada ne znate da li je nekome loš dan i da li to radi samo kako bi sebi olakšao ili tražio oprost. Ja se nikada nisam prekrstila napolju, ali nikoga ni ne osuđujem. Svako radi kako se oseća u određenom trenutku – priča ova devojka.

Sociolog Ratko Božović smtra da je to, na neki način vrsta neverbalne komunikacije."Mišljenja sam da je to jedna forma navike ili mehanička reakcija. Mladi to ranije nisu radili, a sada ih masovno vidimo kako se krste na javnom mestu. To su sigurno videli od starijih. Međutim, smatram da kod pojedinaca sve to polazi od unutrašnjeg zbivanja. Mnogi ljubav prema Bogu ispoljavaju na taj način. To je neka vrsta empatije, osećajnosti, emocije...Dakle, kod nekih je manir, a kod drugih je unutrašnji osećaj", objašnjava sociolog.Sveštenik Đurđević kaže da su reakcije ljudi "kojima nije jasno zašto se drugi krste" pogrešne."Svako je slobodan da radi šta mu je volja. A, oni koji druge osuđuju zbog njihovog hrišćanskog stava, čine pogrešno. Boraveći u Grčkoj, imao sam priliku da vidim kako se "čitavi autobusi krste" kada prolaze pored Svetinje. Tradicija i kultura kojoj pripadamo stalno nas oplemenjuju i svrstavaju nas u svet koji gaji ljubav prema Bogu i prema svemu što je sveto", dodao je Đurđević.Do juče nisu imali crkvu...U selu Roanda, koje pripada opštini Svilajinac pre pet godina nije postojala crkva, pa su meštani bili primorani da odlaze u selo koje je daleko oko pet kilometara. Naša sagovornica je objasnila da se tada niko nije krstio na ulici i ispred crkve."U našem selu je pre pet godina izgrađena crkva ”Blaga Marija” i verujte, od tada se ljudi krste ”na sve strane” – objasnila je za naš portal Sofija Perović (52).

(Dnevno.rs)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track