Welcome to Điznilend

Prava istina o "tabloidizaciji"

Welcome to Điznilend

Komentar dana -
Stvarnost je u Srbiji tabloidnija nego bilo šta što su mediji ikada objavili

Đilasu su tabloidi, to jest Kurir, krivi bukvalno za sve. Stojeći pred mnoštvom naslovnih strana na kojima je napisano gotovo sve o poganom načinu na koji se ovaj tajkun obogatio, Đilas kaže da na to gleda „s prezirom i osmehom“.Iskreno, da sam Đilas, ni ja se ne bih uzbuđivao oko toga šta neki siromašni novinarčić piše o meni, a neki siromašni čitalac čita. O tome bih brinuo koliko i o sudbini stranke koju vodim - ne mnogo.Istina o čuvenoj tezi o "tabloidizaciji" Srbije je ovo: realnost je u ovoj zemlji mnogo tabloidnija od svega što je u tabloidima ikad napisano o njoj. Da smo mi novinari samo jednom predstavili realnost onakvom kakva zaista jeste, tipovi poput Đilasa ne bi se zadržali samo na rečima, već bi prešli na radikalnije metode „ubeđivanja“, kao što je to učinio onaj švercer iz Brzog Broda. Takmičenje u tabloidnosti je rat unapred izgubljen za sve urednike tabloida u Srbiji, upravo zahvaljujući Draganu Đilasu i njegovim drugarima, članovima tajkunsko-političke sekcije.Hajde da napravimo mali misaoni eksperiment. Možete li da zamislite, recimo, Vašington tajms, ili Dejli mejl, kako objavljuje naslovne strane nalik Kurirovim sa, recimo, Obamom u glavnoj ulozi? Naravno da ne možete. Ali ne zato što smo mi u Kuriru nepriznata deca Beelzebuba, kako to Đilas pokušava da predstavi, nego zato što na Zapadu pojave kao što je Đilas nisu moguće. Sistem ne dozvoljava takve pojave jer je država jaka i radi u sopstvenu korist, odnosno korist građana, a nije servis koji tajkuni koriste da bi se što brže obogatili.Da li bi Dejli miror objavio ovakve naslovne o Kameronu, da se Kameron obogatio tako što je prodavao reklamne minute Bi-Bi-Siju? Ne, naravno da ne bi. Bilo bi to brutalno, a ne ovako blago. Urednici Mirora bi tako izmasakrirali Kamerona da bi razmišljao da li da se prijavi na misiju „Mars One“, koja vodi do Crvene planete u jednom smeru, ili da ode u dugu potragu za olgoj-horhojem, crvom kriptidom koji navodno živi u pustinji Gobi u Mongoliji. Naravno, Kameron ne bi stigao ni do Gobija ni do Marsa, jer bi britanski pravosudni sistem vežbao srednji vek na njegovoj političkoj lešini.Da li bi Njujork post objavio snimak gradonačelnika Bila de Blazija kako s ljubavnicom pretrčava auto-put I-78? Hm... U istoriji SAD nije zabeleženo da neki, pa makar i lokalni funkcioner neke partije, pretrčava auto-put s ljubavnicom, a pogotovo ne u društvu ličnog vozača koga je postavio za gradskog menadžera najvećeg grada u državi. A da univerzum „štucne“, pa da se ovo čudo ipak nekako desi? Pa mogu zamisliti šta bi uradio Njujork post... Ne, u stvari, ne mogu ni da zamislim šta bi uradio Njujork post. Isto tako, ne mogu da zamislim ni Bila de Blazija kako posle svega ovog pravi izložbu naslovnih strana i krivi medije što je ispao budala. Ali dobro, to je tako u normalnim zemljama. A u Điznilendu je normalno da ja sve to radim, a nije normalno da mediji pišu o tome.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track