ROĐENA DA SPASE BRATA: Sestrica Iskra Mislavu (11) darovala novi život!

Transplantacija koštane srži

ROĐENA DA SPASE BRATA: Sestrica Iskra Mislavu (11) darovala novi život!

Život -
Dečak Mislav Antolović (11) bolovao je od Fanconijeve anemije. Jedini spas bilo je presađivanje koštane srži, a niko u porodici nije bio podoban, a onda je stigla Iskra

Ivana i Slaven Antolović iz Osijeka tražili su sve moguće načine na koje bi pomogli bolesnom sinu Mislavu. Fanconijeva anemija je bolest slabo razvijene koštane srži zbog čega je njegovo telo proizvodilo manje krvnih zrnaca.

Dečakova krvna slika godinama je bila loša, a zdravstveno stanje sve više narušeno. Mislav je ispočetka primao transfuzije krvi, a onda je počeo da koristi lek koji mu je stimulirao rad koštane srži, ali je posle tri godine izazvao dobroćudni tumor na jetri.

Jedina mogućnost i 80-postotna šansa da ga izleče od Fanconijeve anemije bila je transplantacija koštane srži. Međutim, genetskom analizom, koju su obavili pre šest godina u Berlinu, Ivana i Slaven su otkrili da oni, kao i njihov drugi sin Jakov (8), ne mogu biti donori koštane srži jer u sebi nose aktivni gen - uzročnik anemije.

Tad su im lečnici objasnili da je jedini način na koji mogu pomoći Mislavu Ivanina nova trudnoća. Međutim, trebalo je ostane u drugom oplodnjom, i to tako da lečnici izaberu najbolji embrij koji ima neaktivan gen, a sve je moralo da se obavi u bolnici u Čikagu. Taj postupak je koštao je oko 30.000 dolara, a novac je prikupljen velikom humanitarnom akcijom za Mislava. Iskra se rodila u Berlinu, gde je porodica i sad. Lečnici su odmah izvukli 75 mililitara koštane srži, ali to nije bilo dovoljno. Morali su da sačekaju da malena porste da bi izvukli još 20. Transplantovali su koštanu srž u julu, a u septembra su ga pustili na kućnu njegu.

"Mislavov oporavak je izgledao stravično, ali valjda tako mora da bude. Zato sam ga i prozvala Aslanom, lavom, mojim junakom velikog srca" priča Ivana.

"Iskra mu je i doslovno dala novi život. Praksa je da se dete posmatra 200 dana posle transplantacije. Prema toj računici, Mislav bi krajem sečnja konačno mogao kući u Osijek.

Najčešće su u bolnici igrali "Čoveče, ne ljuti se", a i osoblje bolnice je, slaganjem ogrlice Mutperlen iznad njegova kreveta, Mislavu omogućilo da slaže mozaik svojeg lečenja. Naime, svaka perla je predstavljala neku fazu lečenja i imala je svoje značenje te se kroz nisku složenih perli uvek moglo da znaju šta se taj dan radilo.

24sata.hr

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track